Čim zagrebete samo malo ispod površine astrološke spoznaje, pred vama se otvaraju prve ozbiljne dileme u ispravnost vaše omiljene nauke u kojoj ste se upravo prepoznali. Vjerojatno se po prvi put srećete s činjenicom postojanja više sustava računanja horoskopa, od kojih se dva najpoznatija zovu tropski i sideralni Zodijak. Vaše čuđenje vjerojatno postaje još veće kada saznate da ste po sideralnom Zodijaku vrlo vjerojatno znak koji prethodi „vašem“ znaku, a kada još k tome čujete da je sideralni Zodijak astronomski „točan“ i da je razlika tih dvaju sistema računanja čak 24⁰ i polako se, iz godine u godinu povećava, čuđenje polako prepušta mjesto dubokoj sumnji u osnovanost astrologije kao egzaktne znanosti.
No, ima li toj sumnji mjesta? Jesu li astrolozi doista toliko zaostali i izgubljeni u prostoru i vremenu da ne znaju za ove astronomske fenomene? Prate li ti astrolozi suvremena zbivanja, provjeravaju li svoje tablice? Pitanja doista logična, zar ne!
O čemu je naime riječ i gdje se krije prava istina, odnosno koji je Zodijak točan i je li uopće točan, ili je sve ovo što čitate samo još jedna moderna, new ageovska varljiva iluzija i jeftino prodavanje magle?!
Da bi objasnili ova pitanja, moramo se nakratko poslužiti astronomijom, barem u okvirima popularnog leksikona, ali prije toga odgovoriti ćemo na sve dileme odmah u početku priče; oba su Zodijaka posve točna i sve što vam odgovoran i kompetentan astrolog kaže, možete prihvatiti s punim pouzdanjem, bez obzira radi li vam izračune po tropskom ili po sideralnom Zodijaku.
Sideralni Zodijak prati položaj Sunca, Mjeseca i ostalih planeta Sunčevog sustava po ekliptičkoj duljini, ili popularnoj longitudi. Za one malo manje upućene u temelje astronomskog leksikona reći ćemo da je ekliptička duljina os nebeskog ekvatora. Naime, znamo da se Zemlja okreće oko Sunca po jednoj određenoj putanji. Tu putanju nazivamo eklipsom i duž nje se nalaze zodijakalna zviježđa. Nebo je, naime, prošarano bezbrojnim zvijezdama i zviježđima, ali nisu sva zviježđa Zodijakalna. To su samo ona zviježđa koja se nalaze uzduž eklipse, ili longitude. Dakle, sideralna astrologija uvijek uzima u obzir točno ono zviježđe koje se trenutkom vašeg rođenja nalazi u pozadini Sunca. A to zviježđe je dakle 24⁰ istočnije od „vašeg horoskopskog znaka“. Znači, ako ste rođeni 9.srpnja po sideralnom Zodijaku niste Rak, nego ste Blizanac, ako ste rođeni 30.ožujka niste Ovan, nego ste Riba i tako u beskraj, uvijek idete 24⁰ unatrag. Za koju deceniju trebati ćete ići 25 stupnjeva, pa onda 26 stupnjeva i tako u krug, oduzimajući po 50,26 astronomski h sekundi godišnje, sve dok ne prođe gotovo 26 000 godina, kada će sideralni, odnosno stvarni astronomski Ovan biti točno na istoj točci longitude na kojoj se nalazi i na kojoj će se uvijek i nalaziti tropski, astrološki Ovan, kao što je to bilo između 200 i 300 godine p.n.e. kada su se posljednji put preklopile obje osi u istoj točci.
Dakle točno, da točnije ne može biti, kao što će vam to potvrditi i svako gledanje u vedro noćno nebo kada promatrate bilo koju planetu Sunčevog sustava, te bez ikakvih posebnih znanja, služeći se zvjezdanim kartama, guglanjem ili wikipedijom s lakoćom prepoznajete konfiguraciju zviježđa u pozadini promatrane planete, jer se sve to jako lijepo vidi i golim okom, barem do Urana.
A kad je to tako, što onda traži tropska astrologija i kako onda i ona može biti matematički točna, ako je ovo gore rečeno točno, da točnije ne može biti.
Odgovor je vrlo jednostavan. Tropska astrologija uzima drugi sustav kao referentan, a to je deklinacija planeta. Što je to deklinacija? Da bi to objasnili potreban je mali uvod. Svi, naime, znamo kad počinje proljeće, taj stvarni početak Nove astronomske godine. Znamo da je to dan proljetne ravnodnevnice, dan kada je vidljivi i nevidljivi dio dana potpuno jednak i iznosi po 12 sati, a to je 0⁰ ekvatorijalne širine ili deklinacija. Dakle, ako nam longituda predstavlja nebesku duljinu, deklinacija nam predstavlja nebesku širinu. Upotrijebite svoje znanje iz zemljopisa i ista pravila kojima čitate zemljopisne karte, primijenite i na čitanje nebeskih, zvjezdanih karata. Istina je doduše da je 0⁰ deklinacije stvar dogovora temeljem kojega se računa vrijeme, rade kalendari i tome slično, ( u dlaku ista analogija kao što je to nulti meridijan po Greenwichu, stvar dogovora stručnjaka) ali on je također fiksan i nepromjenjiv jer svake godine svaki kalendar počinje istim datumom. I on će uvijek biti u isto vrijeme na istome mjestu, dokle god je to Stvoriteljeva volja. E pa na tome se zasniva sustav tropske ili zapadne astrologije. Ne na longitudinalnoj duljini zodijakalnih zvjezdanih jata, ili zviježđa, nego na deklinacijskoj širini prividnog kretanja Sunca oko Zemlje po istoj osi koja je okomita u odnosu na os ekliptike. Velimo prividnog, jer Sunce se ne okreće oko Zemlje nego se Zemlja okreće oko Sunca. Ali isto tako astrologija prije svega proučava utjecaj kretanja nebeskih tijela na nas, a pošto se i mi krećemo zajedno sa kretanjem Zemlje, možemo smatrati kao da se Sunce okreće oko nas, točno onako kako ga naše oko gleda iz dana u dan.
U prvome slučaju nejednake duljine pojedinih zvjezdanih jata relativiziramo i puni krug od 360⁰ dijelimo na dvanaest djelova od po 30⁰ kojima smo dali imena po zviježđima Zodijaka kojega u ovome slučaju zovemo intelektualni Zodijak, a sideralna godina nam traje 365 dana, 6 sati, 9 minuta i 9,5 sekundi.
U drugome slučaju, jedan godišnji ciklus kretanja Sunca kada ga prividno promatramo sa Zemlje i koji traje 365 dana, 5 sati i 48 minuta i 46 sekundi , također raspodjeljujemo na 360⁰ i dijelimo na dvanaest djelova od po 30⁰ kojima smo dali imena po dvanaest temeljnih karakternih profila. Taj Zodijak kojega zovemo ekliptički, psihološki ili univerzalni Zodijak i koji ovisi o kretanju Sunca i zove se istim imenima kao i zodijakalna zviježda, suštinski nije jedno te isto. Ista im je samo mitološka pozadina, koja je u svim civilizacijama i svim vjekovima, pa čak i potpuno međusobno nepovezanim civilizacijama dala ili ista, ili veoma slična imena, odnosno bolje rečeno svojstva . Mitološka uvjetovanost nazivlja i svojstva svakoga od tih Zodijaka biti će jedna od naših idućih astro tema.
Važno je uočiti razliku u egzaktnom trajanju dviju godina. Astronomska godina (sideralna) traje dulje nego kalendarska (tropska) godina. Ta nejednakost iznosi oko 20 minuta ili već spomenutih 50,26 sekundi. Nesavršeni ljudski izum, kalendar, sve je to riješio grubom silom uvodeći pojam prijestupne godine. Astronomija smatra da je ovome uzrok djelovanje polja gravitacijskih sila Mjeseca, Sunca i drugih planeta (Jupitera kao najvećeg) mada ni sami nisu posve sigurni u točan uzrok ove pojave koju se najbolje može prikazati kao vrtnju zvrka. Znamo da, kada ga zavrtimo, zvrk vrši tri istovremene rotacije; oko plohe u krug, oko samoga sebe u ravnoj osi i oko samoga sebe šireći kružnu os (dok ne padne i zaustavi se) Prikaz te vrtnje Zemlje poput zvrka, motiv je naslovne slike na ovoj temi. Ovaj fenomen kružne rotacije osi na polovima, nazivamo Precesija ekvinocija i poslužiti će nam kao predložak za iduću astro temu koja će se baviti utjecajem mijena astroloških era i dolaskom ere Vodenjaka. Vjerujemo da će to biti mnogo čitljivija tema od ove, ali da bi shvatili procese koji nas vode u eru Vodenjaka, jednostavno moramo shvatiti i ove zakonitosti kretanja nebeskih tijela.
Ovu ćemo temu završiti osvrtom o sličnostima i razlikama između tropskog i sideralnog horoskopa.
Glavna specifičnost tropskog Zodijaka sastoji se u tome da vrlo kvalitetno daje odgovore na pitanja o psihološkoj strukturi i karakteru svake pojedine osobe. Naime, pošto je ovdje riječ o astrološkom pristupu koji se temelji na utjecaju godišnjeg kretanja Sunca kao osnovne energije sunčevog sustava kroz 12 temeljnih astroloških profila, jasno je da će nam kombinatorika astroloških tumačenja dati vrlo kvalitetne odgovore na pitanja o tome kako osoba svojim astroprofilom reagira na objektivne podražaje, kako ti podražaju djeluju na nju i kako ona povratno subjektivnom reakcijom na taj podražaj mijenja objektivni svijet oko sebe. Na taj način, polako i posredno dolazimo do odgovora i o objektivnim zbivanjima koja su izazvala reakciju osobe.
S druge strane, sideralna astrologija pokazuje izravan kozmički utjecaj (energija Ki?) po jasno određenoj liniji: zviježđe u pozadini – planeta – mi na Zemlji koji taj utjecaj primamo. Stoga sideralni horoskop ne daje duboku subjekciju utjecaja objektivne radnje na karakter i reakciju osobe ,već se prvenstveno bazira na radnji samoj po sebi, zadržavajući se u egzaktnom području utjecaja očitavanjem slike posljedica naših djela, bez težnje za ulaženjem u uzročno-posljedične fenomene pokrenutih radnji i procesa.
Mnogi astrolozi lome koplja uporno dokazujući čiji je sistem bolji i točniji. Mudar astrolog upoznati će tajne i vještine obaju sustava kombinirajući najbolje osobine svakoga od njih, koristiti će tropski sustav ako želi proniknuti u karakter i namjere pojedine osobe, a kada bude proučavao dolazeće utjecaje koji osobu temeljem kretanja nebeskih tijela očekuju, naoružan znanjem o karakteru, osobinama i vjerojatnoj reakciji, znati će i kako će se ti utjecaji u dolasku reflektirati na čovjeka samog, te kako bi čovjek mogao (i trebao) reagirati na njih. Ako to znamo, onda ćemo znati i najbolje posavjetovati naše klijente.
U konačnici, a kao uvod u temu o eri Vodenjaka, željeli bi kazati još nešto. Pojedini astrolozi sideralnog sistema računanja Zodijaka, vrlo čvrsto se drže teze da se na dan proljetnog ekvinocija (ravnodnevnice) Sunce nalazi ne na 0⁰ Ovna, nego na 6⁰ Riba i očekuju kada će strpljivim odbrojavanjem 50, 26 po 50,26 sekundi godišnje to isto Sunce doći na 30⁰ Vodenjaka, kako bi mogli zapuhati u fanfare i svečano proglasiti početak ere Vodenjaka. Pri tome zaboravljaju da nitko, ni astronomija ni astrologija ne zna točno gdje prestaje jedno, a započinje drugo zodijakalno zviježđe uzduž eklipse, a da ne spominjemo da se ponekad ta zviježđa i prepliću, ako uzmemo u obzir sitnu činjenicu da sa jedne točke u svemiru promatramo zvjezdana jata zvijezda koja su međusobno udaljena na stotine svjetlosnih godina. Zaklinjući se u svoju agendu “matematičke egzaktnosti”, zaboravljaju da je podjela 12 zviježđa na po 30⁰ da bi se dobio puni krug od 360⁰, također stvar dogovora (zato i uzimamo orbis od 5⁰ kad tumačimo znakove). U pustome čekanju da se odbroji preostalih 6⁰ Precesije, zaboravili su sitan detalj da je tih 6⁰ dogovorna brojka i da događaje treba promatrati i tumačiti gledanjem u svijet oko sebe, a ne u kalendar i teleskop koji su ljudske izmišljotine. A svijet oko nas priča vodenjačku priču već jako dugo, samo je trebamo prepoznati. Skromno se nadamo da će na prepoznatljivost tih znakova ukazati naša slijedeća astro tema o eri Vodenjaka.